Iz prošlosti župe
Crkvena povijest nam kazuje da je pleternička župa osnovana 1333. godine, a da se Pleternica pod imenom sv. Nikole spominje 1335. godine. U jednoj bilješci Adama Baltazara Krčelića, zagrebačkog kanonika i povjesničara, Pleternica se spominje 1270. godine u poslu prikupljanja biskupske desetine nekog Petra , sina Rudolfa iz Pleternice. Brigu o župi i župnoj crkvi u Pleternici vodili su redovnici, franjevci sve do 1754. godine. Posebno se u brizi za crkveno-duhovni život isticao fra Luka Ibrišimović Sokol, franjevac koji je 1688. godine oslobodio Požegu od Turaka, a koji je bio dušobrižnik Pleterničke župe i župa sv. Mihovila u Ratkovici, te u Zagrađu, Bučju i Drenovcu. Kada se vlastelinstvo Pleternice 1728. godine našlo, po odobrenju Karla VI. posljednjeg muškog potomka dinastije Habsburga, u posjedu dvorskog savjetnika i kancelara Zlatnog runa Joanna Theodora ab Imbsena, zapisano je da je isti obnovio crkvu sv. Nikole i podigao u Pleternici dvije kapelice, sv. Roka i Sebastijana u požeskoj ulici i sv. Ivana Nepomuka u samom središtu Pleternice.
U arhivskim dokumentima pleterničke župe , zapisani su ovi svjetovni (dijecezanski) župnici: Marko Pejzokić (1754.-1780.), Martin Kos (1781.-1792.), Ilija Marković (1792.- 1824.), Matija Filić(1824.), Josip Kovačević (1824.-1855.), Antun Terzić (1856.-1861.), Matija Kovačević (1861.-1888.), Antun Mikulić (1889.-1896.), Teodor pl. Kraljević (1896.-1901.), Matej Gollek (1901.-1926.), Antun Ivezić (1926.-1927.), Franjo Radović (1927.-1945.), Ljudevit Petrak (1945.-1994.), Antun Ćorković (1994.- ). U istom razdoblju dužnost kapelana obavljali su: Ivan Pesutović (1754.-1756.), Matija Jurajić (1756.), Petar Perić(1756.), Đuro Papčevac (1756.-1757.), Martin Kos( 1757.), Ivan Reih (1757.-1758.), Bonaventura Mandić ( 1758.-1763.), Ivan Mulih (1763.), Ivan Prosek (1763.), Marin Đukić (1763.-1764.), Bazilije Kolić (1764.-1765.), Ivan Zemljak (1765.-1767.), Marko Čakalić (1767.-1775.), Ivan Grčar (1775.-1780.), Matija Starešinić (1780.-1781.), Franjo Derkić (1781.-1782.), Matija Starešinić (1782.-1785.), Fabijan Vrbanić (1786.), Franjo Samoborčević (1786.), Đuro Sišić (1786.-1787.), Martin Ninković (1787.), Mijo Ferković (1787.-1788.), Ivan Gašparić (1788.-1789.), Nikola Gregorić (1789.-1790.), Ilija Marković(1790.), Šimun Samardžić (1793.-1794.), Faustin Pavlović (1794.-1795.), Ivan Katineli( 1796.-1797.), Martin Katić (1797.-1798.), Josip Josipović( 1801.-1806.), Franjo Mikić (1806.-1808.), Mijo Vrbanac (1808.-1811.), Petar Kunac( 1811.), Karlo Radoš (1812.), Jospi Hovanec (1812.-1813.), Josip Katušić (1813.), Đuro Livaković (1813.), Jakob Katušić (1813.-1818.), Josip Horvatić (1818.), Josip Matoš (1818.), Baltazar Ninković (1818.-1821.), Alojzije Trnačić (1821.-1822.), Antun Bosmanić(1822.-1823.), Nikola Sever (1823.), Matija Buneta (1824.-1827.), Ivan Ferić (1827.-1828.), Karlo Šlisler (1828.-1829.), Mijo Barić (1829.-1830.), Antun Floderal (1830.), Jakob Korponija (1830.), Antun Petračić (1831.), Jospi Fabijanec (1831.), Mijo Cigel (1832.-1833.), Franjo Brdarić (1907.), Florijan Paunović (1908.), Jakob Gjud (1909.), Mijo Posavec (1909.), Stijepan Schmidt (1910.), Franjo Karlić (1911.), Pavel Kovačić (1938.-1943.), Dragutin Kuže (1943.-1944.), Ljudevit Petrak(1944.-1945.), Mladen Hokman (1975.-1978.), Đuro Sabolek (1976.-1978.), Ilija Zečević (1978.-1982.), Mario Sanić (1997.-1998.), Đuro Cvitić(1998.-2001.), Josip Vračarić (2001.-2004.), Pejo Oršolić (2004.-2006.), Mario Rašić (2006.-2009.) i Ivan Štivičić(2009.-).
Svećenici rođeni u Pleternici bili su: Matej Ninković, Matija Filić, Jakob Katušić, Petar Filić, Antun Terzić, Ivan Valetić, Franjo Šultajz, Nikola Švajcer, Juraj Čapo, Ivan Erjavac, Matija Štetić, Boško Rimac, Josip Dragutin Josipović, Blaž Radonić, a iz sela Gradca Stjepan Mičević, Vjekoslav Marić, Ante Jakobović. Spomenut ćemo i redovnike iz pleterničke župe: fra Kajo Agjić, fra Šimun Romić, fra Nenad Meter, fra Ante Grbeš, fra Jozo Grbeš, fra Luka Šarčević , fra Ivan Šarčević i fra Ante Šarčević. Iza nas je vrijeme u kojem je hrvatski čovjek prošao jedno od najtežih razdoblja u svojoj povijesti i u kojem je vjera u Boga pomogla pleterničkom vjerniku, dala mu snagu i hrabrost da obrani i u svojoj domovini izbori dugo željenu slobodu. Upravo je u najtežim trenutcima, u vrijeme dviju Jugoslavija, Katolička crkva bila snaga koja je i najviše zaslužna za opstojnost hrvatskog naroda na ovom slavonskom prostoru. U vremenu nedaća i križnih putova bilo je u pleterničkoj prošlosti i bezbožnika koji su rušili i uništavali sve što je dokazivalo postojanje vjere i crkve u ovim krajevima. Tako su u vrijeme u II. svjetskog rata, u ranim jutarnjim satima 3. prosinaca 1944. godine, partizani srušili do temelja župnu crkvu sv. Nikole. Od srušene crkve ostao je samo kameni luk na kojem je pisalo: “Ovo je kuća molitve “. Bilo je tako kao i danas i uvijeke. Pet mjeseci kasnije, tijekom noći 11./12. svibnja 1945. partizani su ubili u župnom stanu pleterničkog župnika velečasnog Franju Radovića, 8 a 1. ožujka 1947. godine i časnu sestru Eulaliju Kulier iz reda Klanjateljica Krvi Kristove.
Zalaganjem pleterničkog župnika msgr. Ljudevita Petraka izgrađena je nova župna crkava ( 1963.-1971.), posvećena Prečistom Srcu Marijinu.10 Tijekom svog 50. obljetničkog pastoralnog djelovanja u pleterničkoj župi, prečasni Ljudevit Petrak dao je urediti i obnoviti osam kapelica: Sv. Fabijana i Sebastijana u Frkljevcima i Kadanovcima, sv. Josipa u Bzenici, sv. Mihajla Arkanđela u Komorici, Svih Svetih u Koprivnici, sv. Ivana Krstitelja u Sulkovima, sv. Uzašašća Spasitelja u Gradcu, sv. Antuna Padovanskog u Bresnici i sv. Petra,u vinogradima, na Starcu u Pleternici. Kada je 1728. godine vlastelinom Pleternice postao barun Imbsen, izgradio je dvije kapelice: sv. Ivana Nepomuka na trgu u Pleternici i sv. Roka i Sebastijana u požeškoj ulici.
Pleternička župa sv. Nikole imala je tijekom svoje povijesti istaknutih i vrijednih svećenika, a posebno župnika, koji su svaki na svoj način i prema svojim mogućnostima radili na napretku i dobrobiti ove župe. Velečasni Petrak bio je poseban u povijesti pleterničke župe, a rijedak u Zagrebačkoj nadbiskupiji koji je 50 godina službovao u jednoj župi,od 1944.-1994., koji je svoj zlatni misnički jubilej proslavio u župi Pleternici 17.srpnja 1994., a grad Pleternica proglasio ga je prvim počasnim građaninom. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu 1958. godine, radi požrtvovnog svećeničkog rada, imenovao je ,od nadbiskupa koadjutora dr. Franje Šepera,velečasnog Petraka začasnim prisjednikom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, s pravom nošenja pojasa ljubičaste boje, a Zagrebački nadbiskup dr. Franjo Kuharić imenovao ga je i dekanom požeskog dekanata 1973. godine.