Povijest svetišta
Godine 1954. u župi Bučje blizu Pleternice održavale su se misije pod vodstvom misionara Stjepana Müllera, isusovca iz Zagreba. Dok je razgovarao sa svećenicima o čudesnim događajima u Crkvi, misionar je posebno spomenuo događaj suzenja lika Gospe u Siracusi prethodne godine. Tomu razgovoru prisustvovao je i Ljudevit Petrak, župnik iz Pleternice. Nakon što je saslušao misionara, zamolio je sliku Gospe od Suza i s njom u ruci uputio se u crkvu te klečeći u molitvi zatražio prosvjetljenje od Gospodina. Bilo je to teško vrijeme za pleterničku župu i njega osobno. Naime, 3. prosinca 1944. partizani su do temelja srušili župnu crkvu svetoga Nikole. U noći sa 11. na 12. svibnja 1945. godine pred njegovim očima ubijen je tadašnji pleternički župnik Franjo Radović. Nakon rušenja crkve komunističke su vlasti sprječavale ponovnu izgradnju župne crkve. Unatoč tomu, župljani su se nedjeljom i blagdanom okupljali i slavili misu na otvorenom. Razmišljajući o svemu tome, župnik Petrak odlučio je uvesti pobožnosti Gospi od Suza kroz devet dana. Ono što je tada naumio, ostvario je sljedeće godine, te je 23. kolovoza 1955. započela devetnica na temeljima razorene župne crkve, a posljednje večeri 31. kolovoza, poslije svečanoga euharistijskoga slavlja, poveo je procesiju s upaljenim svijećama oko istih temelja crkve. Razlozi zbog kojih je Petrak započeo devetnicu Gospi od Suza, osim duboke predanosti Majci Božjoj, bili su: molitva za duhovnu obnovu župe, očuvanje vjere pred najezdom bezbožnoga komunizma te dobivanje dozvole za ponovnu izgradnju župne crkve. Godinu za godinom, sve veći broj vjernika počeo je dolaziti u Pleternicu, usprkos sustavnomu sprječavanju ondašnjih vlasti. Vjera naroda i njegova ljubav prema Mariji učinili su da ostatci razorene crkve postanu mjesto molitve, naviještanja Božje riječi i slavljenja svetih otajstava, gdje brojni hodočasnici postižu duhovno i tjelesno zdravlje po zagovoru Gospe od Suza.
Župnik Petrak brižno je i s ljubavlju 50 godina vodio župu, a 40 godina pobožnost Gospi od Suza, sve do 1994. kada je otišao u mirovinu. Njegovim nasljednikom imenovan je Antun Ćorković, koji je s velikim marom nastavio promicati pobožnost, danas kao rektor svetišta u Pleternici.
Utemeljenjem Požeške biskupije 1997. godine i zauzimanjem biskupa Antuna Škvorčevića hodočašće Gospi od Suza u Pleternici dobilo je novo značenje. Godine 2005. proslavljena je 50. obljetnica štovanja Gospe od Suza i Pleternica proglašena biskupijskim svetištem, koje je 26. kolovoza 2005. posjetio nadbiskup Siracuse Giuseppe Costanzo i darovao dio platna kojim su obrisane suze Sirakuške Gospe, te je ono ugrađeno u pleternički lik Gospe od suza.
Povijest župe
Župa sv. Nikole Biskupa u Pleternici ima bogatu povijest koja seže u 1333. godinu, kada se prvi put spominje u pisanim izvorima, dok predaja govori da je crkva sv. Nikole postojala već u 10. stoljeću. Tijekom stoljeća župa je bila mjesto molitve, zajedništva i očuvanja kršćanske vjere za brojne naraštaje vjernika.
Povijest župe obilježena je i teškim trenucima. Stara crkva sv. Nikole srušena je 1944. godine, no vjera i zajedništvo župljana nisu bili slomljeni. Zahvaljujući predanom radu dugogodišnjeg župnika Ljudevita Petraka izgrađena je nova župna crkva, koja je blagoslovljena 1971. godine i postala novo središte duhovnog života župe. Od 1994. godine župu vodi vlč. Antun Ćorković, koji je nastavio razvijati duhovni život zajednice i hodočasničko poslanje Pleternice. Osim devetnice Gospi od Suza, tijekom godine održavaju se i devetnice sv. Valentinu te Milosrdnom Isusu, zavjetni dan Gospi od Suza koju častimo zadnju subotu u mjesecu i redovita euharistijska klanjanja. Župa danas broji oko 6.250 vjernika i obuhvaća više filijalnih crkava i kapela u okolnim naseljima. Posebno mjesto zauzima kapelica sv. Petra na brdu Starcu, poznata po pobožnosti Križnog puta na Cvjetnicu i proslavi svetkovine sv. Petra i Pavla. Danas Župa i Svetište Gospe od Suza nastavljaju biti mjesto susreta s Bogom, molitve, nade i duhovne obnove, otvoreno svim vjernicima i hodočasnicima koji traže mir, utjehu i snagu vjere